Kako se radno vrijeme može rasporediti u nejednakom trajanju?

Mogućnost rasporeda radnog vremena u nejednakom trajanju mogu redovito koristiti svi poslodavci, bez obzira na narav posla ili način rada. Svrha rasporeda radnog vremena je utvrditi redoviti raspored radnog vremena po danima, tjednima, odnosno mjesecima.
Radno vrijeme radnika može se rasporediti u nejednakom trajanju tako da tijekom jednog razdoblja traje duže, a tijekom drugog razdoblja traje kraće od punog radnog vremena (odnosno nepunog ako je sklopljen ugovor o radu na nepuno radno vrijeme).
Raspored radnog vremena se utvrđuje propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako raspored nije utvrđen na neki od navedenih načina, o rasporedu odlučuje poslodavac pisanom odlukom (dakle, ako je primjerice ugovorom o radu utvrđeno fiksno radno vrijeme, poslodavac ne može uvesti nejednaki raspored radnog vremena). Poslodavac je dužan obavijestiti radnika o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radnikom.
Razdoblje nejednakog rasporeda radnog vremena ne može trajati kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine i tijekom tog razdoblja radno vrijeme mora odgovarati radnikovom ugovorenom radnom vremenu. Ako prije isteka tog razdoblja radno vrijeme već odgovara ugovorenom radnom vremenu, poslodavac može do kraja utvrđenog razdoblja radniku naložiti prekovremeni rad, uz obvezu plaćanja prekovremenih sati.
Radnik u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi duže od prosječno 48 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad.
Radnik u tjednu može raditi najviše do 50 sati, uključujući prekovremeni rad. Kolektivnim ugovorom je moguće utvrditi i da radnik može iznimno raditi najviše do 60 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad.
Isključivo kolektivnim ugovorom moguće je ugovoriti tzv. „banku sati“, odnosno ukupan fond sati, na način da za vrijeme trajanja nejednakog rasporeda radnog vremena radnici mogu raditi i dulje od navedenih 50 odnosno 60 sati tjedno, s time da ukupan fond sati ne može biti veći od prosječnih 45 sati tjedno u razdoblju od 4 mjeseca (odnosno u razdoblju od 6 mjeseci ako je tako određeno kolektivnim ugovorom).