Odgovornost poslodavca za štetu koju je počinio zaposlenik?

Sukladno odredbama članka 1061 Zakona o obveznim odnosima, za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.
Štetna radnja zaposlenika ne mora se sastojati samo u izvršavanju neke izričite radne dužnosti, već je dovoljno da se radi o obavljanju bilo koje aktivnosti zaposlenika koja se može povezati s radom kojeg zaposlenik obavlja u sklopu njegova svojstva kao zaposlenika poslodavca koji se pojavljuje kao osoba koja je odgovorna nadoknaditi štetu.

Odgovornost za štetu na strani poslodavca postojat će ako između poslodavca i zaposlenika postoji pravno-relevantna veza, dakle ugovor o radu ili ugovor o djelu, da je šteta počinjena radnjom zaposlenika koja mora biti u svezi s radom ili na radu, te da ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

Ukoliko se dokaže da je šteta nastala bez krivnje zaposlenika, nema ni odgovornosti poslodavca. Teret dokaza o nepostojanju krivnje zaposlenika leži na poslodavcu.

No, ukoliko je zaposlenik štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje, poslodavac ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete. Ovo pravo poslodavcu zastarijeva u roku od šest mjeseci od kada je šteta popravljena, odnosno od trenutka kada je poslodavac štetu stvarno nadoknadio.